Jutros nam nije bilo toliko hladno. Spojili smo krevete u šatorima i preko noći nam je definitivno bilo toplije. Danas je po rasporedu bio najnormalniji dan. Doručak, aktivnosti i večera. Za današnju sam aktivnost odlučila ići na penjanje. Šetnja je trajala oko 45 minuta, a kada smo stigli tamo u redu smo stajali oko sat i pol. Aktivnosti nam inače traju od 8 do 17 i gužva je cijelo to vrijeme pa se ljudi često dižu u ranim jutarnjim satima kako bi što manje čekali u redu. Kada kažem ranjim jutarnjim satima mislim oko pola šest.

Na penjanju je bilo više stijena i staza različitih težina kojima smo se mogli kretati. Naravno, sve je osigurano i prije same aktivnosti više je ljudi provjerilo je li nam oprema ispravna i jesmo li spremni za bezbrižno penjanje. Ono što me definitivno iznenadilo jest to što je penjanje zapravo vrlo iscrpno. U jednom smo trenu svi bili umorni pa smo pojeli lunch pakete i zaputili se službenim autobusom prema centru kampa. Tamo smo tumarali po velikim šatorima ispod kojih su izviđači predstavljali svoje zemlje. Između ostalih, posjetili smo i šator Ujedinjenog Kraljevstva gdje smo morali obaviti neke zadatke kako bismo dobili njihovu narukvicu. Nakon toga smo se našli s Alenom koji je bio vrlo uzbuđen jer je htio ići na streljanje , ali smo došli prekasno pa smo se morali vratiti u kamp. Za večeru smo imali hot dog, a u goste nam je došla i Njemica Julia koja je večerala s nama. Ostala se još družiti u kampu, a ono što je odmah zaključila jest to da smo glasni.
Kada je već postalo hladno, otpratili smo je do njezinog logora, a mi smo se još ostali družiti do povečerja.
Print This Post Print This Post